Uvod: Uloga društva u podršci emocionalnom blagostanju udovica
Sadržaj
Udovice se često suočavaju s dvostrukim teretom: ličnom tugom zbog gubitka partnera i društvenom stigmom koja slijedi. U mnogim kulturama, na njih se gleda kroz prizmu žalosti, a njihove emocionalne potrebe se često ignorišu ili zanemaruju. Pored finansijske i praktične podrške, udovice trebaju emocionalno priznanje, poštovanje i uključivanje kako bi zacijelile i obnovile svoje živote.
Uloga društva u podršci emocionalnom blagostanju udovica
Ja sam 40-godišnja udovica sa 20-godišnjim sinom iz malog grada u Assamu, u Indiji.
Kao četvrta kćerka policajca koji je imao rak, bez majke, moj život nije bio lak od samog početka. Problematično djetinjstvo me naučilo koliko je strašno roditi se kao djevojčica u zaostaloj, konzervativnoj porodici malog grada. Moj mlađi brat (koji je bio samo godinu dana mlađi od mene) dobijao je svu pažnju i ljubav od mog tate i rodbine, dok smo mi (djevojčice) uvijek bile neželjene, zlostavljane. Za mog tatu, bile smo samo prokletstvo, teret. Uprkos ovoj negativnoj atmosferi, postojalo je nešto što je moj život činilo lijepim. Predivna priroda moje okoline pomogla mi je da sanjam o boljoj budućnosti. Djevojčica od deset godina obećala je sebi da će postati dobra majka ispred mirne rijeke ljeta i izlazećeg sunca.
Nikada nisam uživala u tinejdžerskim godinama kao moji prijatelji. Odustala sam od svog hobija slikanja, iako je postojala svijetla mogućnost da postanem dobra slikarica. Nisam se mogla boriti s ocem za materijal koji mi je bio potreban da nastavim svoj hobi. Želio je svom sinu osigurati sigurnu budućnost s puno novca. Zato je odlučio uštedjeti svaki peni za mog brata. Kako bih ga mogla tražiti za novu knjigu koju želim pročitati ili kutiju akvarela? Bile smo siromašne kćerke bogatog oca.
U tinejdžerskim danima nisam ni zamišljala da me čeka izazovna odrasla dob koja će me promijeniti u ratnicu. Rani brak, nasilni muž alkoholičar i narkoman, beba i moje nepotpuno obrazovanje bili su dovoljni da me psihički slome. Ali ovaj put sam odlučila da ne odustanem. Sjetila sam se obećanja datog samoj sebi ispred rijeke. To je bio početak prave borbe. Nisam mogla podnijeti zahtjev za razvod, jer nisam imala ni novca ni vremena. Ali sam odlučila živjeti odvojeno. Zarađivala sam novac poslom, studirala sam i brinula se o svom sinu. Nisam se mogla ponovo udati, jer sam još uvijek bila legalno udata. Konačno, kada je umro, dobila sam žig udovice.
Povezano čitanje: Seks i ono jedan žena
Ipak, bilo mi je veliko olakšanje. Zvuči li loše što sam trebala osjetiti olakšanje zbog muževljeve smrti? Možda, ali vjerujem da mi moj dugi, burni život daje pravo da se tako osjećam. Više nisam ona osamnaestogodišnja djevojka koja nije izražavala svoju bol ili svoje misli ili nije dizala svoj glas društveno/pravno protiv nepravde.
Sada kada sam udovica, dozvolite mi da vam kažem kako društvo želi da živim svoj život.
Društvo želi da razvedena osoba ili udovica živi svoj život bez seksa. Kako je to moguće za normalno, zdravo ljudsko biće?
"Druženje i sreća su osnovne ljudske potrebe, a ne privilegije."
Sve dok ne narušavam tuđi život, ti nisi niko ko će me spriječiti da imam zdrav seksualni životMožda se ne želim ponovo udati iz mnogo razloga. Osim što sam udovica, ja sam i odgovorna majka. Pronalaženje odgovarajuće osobe za životnog partnera nije lak zadatak za udovicu u indijskom društvu.
U situaciji u kojoj većina ljudi ne želi da naša žena priča o seksualnim temama, mogu zamisliti s koliko mržnje bih se mogla suočiti nakon što izrazim svoje misli o... seksualne potrebe javno. Ali to je jedna od mojih osnovnih potreba. Stoga bi društvo to trebalo prihvatiti otvorenog srca. Kao majka poslušnog i inteligentnog sina, prihvatam sebe kao pametnu, uspješnu samohranu majku. (Nadam se da će i društvo to prihvatiti). Pametnija sam i bolja od mnogih 'normalnih' roditelja koji nisu uspjeli u pravilnom odgoju svoje djece.
Povezano čitanje: Sumorna istina o bračni silovanje U Indiji
Kada udovica pravilno obavlja svoje dužnosti i društveno je odgovorna, da li zaista treba zavirivati u njenu spavaću sobu?
Zaista je krajnje vrijeme da društvo promijeni svoj način razmišljanja. Udovice i razvedene žene su također normalna ljudska bića. Živi i pusti druge da žive.
Pitanja i odgovori
1. Zašto se udovice suočavaju s društvenom stigmom?
Društvene tradicije i kulturni tabui često gledaju na udovice kroz prizmu žalosti, uskraćujući im slobodu da izraze svoju individualnost i potrebe.
2. Je li pogrešno da udovice ponovo traže društvo ili ljubav?
Svako ima pravo na društvo i sreću, bez obzira na bračnu istoriju.
3. Da li udovice imaju više problema s mentalnim zdravljem od drugih?
Da, udovice se često suočavaju s tugom, usamljenošću i društvenim očekivanjima, što može dovesti do problema s mentalnim zdravljem. Savjetovanje može pružiti vrijednu podršku u tom periodu.
Final Thoughts
Udovice, kao i svi ostali, zaslužuju poštovanje, empatiju i slobodu da vode ispunjen život. Društvo ih često marginalizira, ignorirajući njihove emocionalne, fizičke i društvene potrebe. Rušenjem tabua možemo njegovati saosjećajniju kulturu koja osnažuje udovice da žive bez osuđivanja ili ograničenja. Imaju pravo voljeti, smijati se i obnoviti svoje živote na bilo koji način koji odaberu. Naši savjetnici pružiti siguran prostor za iscjeljenje, ponovno otkrivanje svrhe i ponovno prihvatanje života bez krivnje ili straha.
Prva veza nakon što je postao/bila udovički – 18 stvari koje treba i ne treba raditi
11 sajtova i aplikacija za upoznavanje za Udovice – Ažurirano 2022.
Vaš doprinos ne predstavlja dobrotvornu akciju donacijaTo će omogućiti Bonobology da vam nastavi donositi nove i ažurne informacije u našoj težnji da pomognemo bilo kome u svijetu da nauči kako da uradi bilo šta.
Moguće je ponovo voljeti. Ako udovice traže nekoga novog koga će voljeti, to ne mora nužno biti loše. Biti s nekim novim može pomoći ljudima da se nose s tim i nauče obnavljati odnose.
Udovice se mogu duboko zaljubiti, to je njihov život, zašto bi se ljudi miješali?